Kuća u luki

U kući na kraju luke dugo nije nitko živio. Svi su znali što se tamo dogodilo ali nitko o tom nije volio pričati... Kuća je dugo bila bez ijednog stanovnika a svi što su tamo dolazili su se brzo i odselili. Čak ni za noć vještica te godine nijedan od mladih se nije usudio ulaziti u nju. Ljudi su se kleli da su te noći iz kuće čuli vrištanje i zamah mačete.. Luka je svaki dan bila sve praznija jer se ljudi nisu usudili prolaziti pored nje. Na prvi pogled je to bila obična kuća. Bila je napravljena od dasaka, sa drvenim žaluzinama na prozorima. Ali dvorište je pričalo drugu priču.Zaraslo u drač, nikom nije htjelo otkriti svoju mračnu tajnu..Sve do tog dana.Žena sa dvoje djece, odraslom kćerkom i malom bebom je došla u luku trbuhom za kruhom.Kako nisu imali novaca za ništa drugo, ljudi su im predložili kuću na kraju luke sa napomenom da ulaze na vlastitu odgovornost. Žena nije vjerovala u gluposti i duhove i pristala je na useljavanje. Uselila se i počela sa uređivanjem. Unutrašnjost kuće je bila derutna, posvuda su bili papiri, razbacane boce, ostatci hrane,kosti životinja, i jedan kostur za koji nije znala čiji je.Najveća greška je bila što je i taj kostur bacila u rupu sa ostalim kostima i zakopala..Odonda su počeli njeni problemi. Zidovi su se tresli, padali su tanjuri i gitara je ponekad po noći sama zasvirala. Vrhunac problema je bio kada je jednu noć stavljala sina u koljevku. Odjednom je čula škripanje iza sebe, kao da netko vuče noge za sobom dok hoda. Okrenila se i vidila prikazu redovnika u smeđoj halji. Najjezivije je bilo to što nije imao lica. Dok je bježala niz hodnik noge su joj postale teške i srušila se..Prikaza se nadvila nad nju i stavila joj ruku na čelo. Odjednom se našla u drugoj dimenziji. Vidila je mladog redovnika koji je tražio mjesto za prebivanje dok je bio u drugom mjestu..Našao se u istoj ovoj kući dok je još bila nova. Ali to se događalo za vrijeme rata a Njemci nisu volili ni redovnike ni svećenike..Ulazili su kuću po kuću dok nisu došli i u ovu kuću..Uzalud je jadni redovnik bježao..Uhvatili su ga, svezali mu ruke, udarili ga kundakom u glavu da klekne i prerezali mu vrat mačetom..Pao je na pod i tu je ostao i dosad.. Žena je u glavu dobila misao da ga mora iskopati iz rupe i pokopati uz obred da njegova duša više ne luta po zemlji..Idući dan je došla do rupe gdje je našla kostur i u njegovoj ruci poruku na kojoj je pisalo:"Hvala." Platila je troškove pogreba i osigurala da duša redovnika zauvijek počiva u miru.Nakon što je to napravila dobila je bolji posao, obogatila se, i sada živi sretnim životom u novoj kući, a na mjestu stare je napravljena crkva.